Manastir Tvrdoš je posvećen Uspenju Presvete Bogorodice i podignut je na stijenama mjesta Tvrdoša, kraj desne obale rijeke Trebišnjice, na 4 kilometra zapadno od Trebinja. Od tada trobrodne crkve sa kubetom sačuvani su do danas temelji, šest kamenih stubova, presto na gornjem mjestu i dijelovi zidova sa ostacima fresaka. Crkvu je tek 1928. godine obnovio novi zadužbinar Nikola Runjevac, bogati Trebinjac iz Amerike. Tada je opravljen manji, stari konak i podignut novi i veći konak. Veliki preporod i intenzivnu obnovu manastir doživljava od 1955. godine i ta obnova traje do danas. Ostaci drugih manastirskih građevina: konaka, kelija, trpezarije, podruma i okolnog grada i kule, stoje i danas kao svjedoci slavne i krstonosne, ali vječno žive istorije ove Tvrđe Pravoslavlja u Starosrpskoj zemlji Travuniji i Zahumlju = Humskoj Zemlji Hercegovini i Primorju, gdje su apostolovali Sveti Apostoli, Sveta Ravnoapostolna Braća Kirilo i Metodije, i za njima Svetitelji Božji: Sava Prvi i Drugi, Ilarije, Sveti Danilo II, Visarion I i II, Sveti Vasilije Tvrdoški i Ostroški, i u prvoj četvrti 20 vijeka Sveti Petar (Zimonjić), novi srpski Sveštenomučenik Jadovinski i Jasenovački. 
Govoreći o Tvrdošu u inače sasvim kratkim osvrtima, naši istoričari smatrali su za dovoljno da kažu da je to manastir "iz srednjeg vijeka" i da je poznat kao Trebinjski manastir. Međutim, po narodnom predanju koje je, istina, relativno kasno zapisano, Tvrdoški manastir je osnovao Sv. car Konstantin i majka mu Jelena, a zatim je, pošto bješe srušen i zapustio, postao zadužbina kralja srpskog Milutina, krajem XIII ili početkom XIV vijeka. Temeljnu obnovu 1509. godine izvršio je mitropolit Trebinjski Visarion I.
Manastir je dva vijeka, ako ne i više, bio sjedište Humsko-Hercegovačke, tada zvane Trebinjske mitropolije. U tursko-mletačkom ratu Venecijanci su 1694. godine digli crkvu i cio manastir lagumom baruta u vazduh, što je opisao Hercegovac Vladimir Ćorović, zaslužan, pored ostalog, i za opis istorije skoro svih hercegovačkih manastira.
Po razrušenju manastira Tvrdoša krajem XVII vijeka, mnoge duhovne i kulturne visokovrijedne svetinje i dragocjenosti iz Tvrdoša prenesene su u Manastir Savinu. Svoj život ovaj manastir je nastavio ne samo u Savini, nego još više u nedalekom metohu – manastiru Dužima. U Tvrdoš je donijeta iz manastira Duži oktobra 1992. sveta ruka nepoznatog Svetitelja, najvjerovatnije Sv. Kraljice Jelene, Milutinove i Dragutinove majke (kao što je ista bila u manastiru, prema zapisu na Šestodnevniku manastiraTrebinja koji je sada u Savini).
Danas se u manastiru Tvrdoš , sa igumanom jeromonahom Savom (Mirićem) i monaškim bratstvom, uz pomoć Božiju i dobrih ljudi, trude da Svetinju Tvrdoške Bogorodice još više obnove.




| Keywords: | manastir, tvrdos, tvrdoš, trebinje, republika srpska, uspenje presvete bogorodice, stene, stijene, trebisnjica, trebišnjica, reka, trebinjski, konstantin, jelena, zaduzbina, zadužbina, milutina, visarion, trobrodne crkve sa kubetom, , trebinjske, mitropolije, sediste, sedište, sijediste, sijedište, nikola runjevac, konak, podrum, savina, savinu, iguman, jeromonah sava, bogorodica, uspenju |
|---|